Zajedno do Izvora

ponedjeljak, 29.08.2005.

Gdje je Duga nestala?

..dali je moguce da svijet oko mene vec toliko duboko spava?

Zar nitko osim mene i jos par dragih mi ljudi nije primjetio da nema duge?

Kisa pada..sunce bljesti....a nema veselo obojanog mostica na nebu...i tako vec cjelo ljeto.

Sto je tuznije...pitam se...to sto je nema...ili cinjenica da nitko ne primjecuje njenu odsutnost?

Sakrila se duga...jer je vise nitko netreba.

Sakrila se duga....jer je vise nitko ne primjecuje.

- 11:07 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 26.08.2005.

Dead Can Dance...

The Arcane

Here in the garden of the arcane delights,
dark shadows overwhelm us and we become blind.
Blind to the needs of those who would be free
from the grip of fear and the prisons of the mind.
Amidst the throes of perplexity
Phobia moves amongst us, in her hand is held the seed.
Extermination angel stood beside the road
in violent retribution for the seeds that we have sown.

- 01:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.08.2005.

...tamo gdje je moj dom

Neznam, nista vise neznam.

Kad nam Univerzum otvori tolika vrata...pokloni tolike uvide..male uvide..onoliko velike koliko nas mali i ograniceni um uopce moze na rubu svih rubova pojmiti;...odvede na put...put koji je prepun..ma bremenit istinom i ljubavlju....da imas osjecaj da si popio bezbroj tripova...jer lebdis iz dimenzije u dimenziju..iz trenutka u trenutak te presaltava iz jedne realnosti u bezbroj drugih...dotaknes se svijetova za koje nisi imao pojma da postoje...

i tako u beskraj bih mogla opisivati svoj 7dnevni put po Istri....shvatis koliko smo maleni...majusni u odnosu na svepostojanost...shvatis...kako si jos vise blagoslovljen, vise nego sto si uopce dosada mogao i naslucivati.....a pojam znanja...tako se smanji...usitni...pred velecanstvenoscu...samo malog djelica u kojeg si imao blagoslov proviriti.

Nikad nisam mislila da cu moci plakati bez prestanka...gledajuci u zalazak sunca....naravno da sam uvijek ushicena...zadivljena...ponekad i koja suza iz srca krene...dotaknuta ljepotom prirodne igre...ali pred ulazak u Umag..prije par dana....morala sam zaustaviti auto ...stati pored ceste...i kao mozda prvi put...vidjeti velicanstvenu igru neba....oblaka...svjetla....i razigranog sunca....plakala sam od srece..plakala sam od tuge....uhvatila me ceznja za domom....kao nikad do sada. plakala sam od srama....pitajuci se kako mogu svaki dan..kako mogu vise i jedan dan leci mirno i spokojno....prepustivsi jedan takav spektakl univerzuma....

stajala sam na rubu ceste....kao ludjak....pruzajuci ruke na tren prema nebu....moleci da me uzme k sebi....moj dom je u toj beskrajnoj igri boja i svjetla.

volim ovu planetu...ali prebivajuci samo u njenim najnizim frekvencijama...je bol...prevelika bol za moju dusu.

neznam....ne razumijem sto se covjeku dogodilo?

kako moze zivjeti..opstati na ovim niskim razinama....kako moze opstati bez svoje iskonske povezanosti sa prirodom?

- 21:06 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.07.2005.

LEKCIJE ZIVOTA...

Lekcije zivota nikad ne prestaju stizati. Svaki dan iz dana u dan smo izlozeni lekcijam. Ucenje je vjecni i neprestani proces. Tako je lako reci pogresnu stvar....neke se nikad vise nedaju ispraviti. Takav je zivot. Neka nase krivo izgovorene rijeci budu lekcija...kako krhke su veze.Veze koje su nam zivot ponekad u tako kratkom vremenu promjenili sve.Zivot vise nikad nije isti.Postali smo nesto drugo...obicno bolji...i bolji nego smo uopce naslucivali da tako nesto dobroga u nama postoji. Sve dobro se odjedamputa iz nas izlilo...a mi smo u trenutku nepaznje...prodora ega...unistili sve ono sto je pocelo graditi nas....konacno nas. A tako smo bili gladni...na rubu zIvota od izgladnjelosti. Ahhhhhhhhh...kako je krha ljubav...kako je krho sve...sve sto dobro jest za nas. Korov raste...razmahuje se...a mi ga bez velike pobume podrzavamo. Ne bunimo se. Al cim malo i krhko znanje...ljubav obasja nas...nase na dnu dna....osjecaj nadmoci izrodi .........jos jedan od najobicnijih korova na ovoj planeti. Korov je preduboko usadjen u nama. Lakse se predati njemu....i opet trunuti..i okrivljivati sve...sve i svakoga oko nas....samo ne sebe. Ne.......sebe ne diramo. Sebe ne krivimo nikada....mozda malo...onoliko kolko hrane nam treba da se odrzimo..tj svoj mali usrani ego. Pa zivio ego..halelujaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

....ljubav odlazi sa ovog planeta. Ljubavi je dosta...dosta ponizenja....dosta gazenja....dosta silovanja....dosta....svega dosta.....Ljubav je na umoru. Koga briga? Tame sile su dobile svoje. Kuda idu sile dobra? Kuda ide ljubav?

Heeeeeeeeeej braco i sestre ne ostvljajte me samuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu

Tama je zavladala....al cudno...sve je nekako cisto...sve je jasno....nema vise sive mase.

Sve se zna...sve se jasno izrazava...nestalo je zbunjenosti.

Svaka rijec svaki izrazeni osjecaj je laz...licemjerje. neka....sve je dobro...sada se sve zna.Karte su jasne i svevidljive.

Sto ste trazli to ste i dobili. Nisam ni ja bez grijeha....ooooooooo ima ih...al barem mogu reci da su korijeni istih u iskrenoj zelji za ljubavlju...ne samo za mene...za moje egoisticno isisavanje tudje energije. Neeeeeeeee...neka zivi ljubav...ljubavi za sve....zauvijek....ahhhhhhhhh ljubavi gdje si nestala? Kako si se tako lako predala????? Ili se to meni samo cini???????????????????????

Ko se predao...ko je pobjedio? Ma sve je jasno...sto jos pitam.

Jos malo...jos malo..pa je sve gotovo...nesto ce nas udariti....izvanjski oblik nije bitan. Asteroid? Bomba?..nema veze....udarac stize. Neka....treba i ljubav malo odmora....i real shaking up-a.

Ljubav je nestala, nisam u komi...dosao je kraj.

Kraj.

- 17:04 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 28.06.2005.

Krugovi i Spirale

Sve se vrti u krug...sve se vraca sve se placa

Neki od nas ce se nastavit vrtiti u krug..do u bez-svijesti...do u beskonacnost...

A neki od nas ce nastaviti put po putanji spirale....

- 17:51 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 25.06.2005.

NADA

"Ne postoji nada niti u čovjeku, niti u društvu, niti u sistemu, niti u religiji, ona je samo u tebi i meni." J. Krishnamurti

- 13:56 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 24.06.2005.

..svi smo mi povezani..

Kako gore, tako dolje

Kako unutra, tako i na van

Unutrasnji svijetovi..Izvanjski svijetovi

ISPREPLETENI

...djelimo se svi....da bi postali JEDNO

- 01:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.06.2005.

Misao dana...

" Ne vjeruj zato što je to mudrac rekao,
Ne vjeruj zato što je to uobičajeno mišljenje,
Ne vjeruj zato što je to zapisano,
Ne vjeruj zato što je to prorečeno,
Ne vjeruj zato što netko drugi to vjeruje,
Ali vjeruj sam onom što si sam prosudio da je istina."

Siddhartha Gautama Buddha

- 15:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

~ZAJEDNO~

Rainbow Tribe

The sun rose on a magical new day...
Over the whole earth they came,
The people of every colour,
Sister, Brother, Father, Mother
Traveling over many a land
People of the Rainbow
Children of the Way,
with a fresh glow
Finding their way
Star within...
More and more joined,
a song for the soul...
A new way to live,
A new way to see,
It happened this way...
And a new song,
It came from within
If you can find the Star,
Within then you will find...
What is... What was...
And what will be... you see,
It happened this way...
from within,
The people of the Way
The Rainbow Tribe...

- Author Unknown-

- 03:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 14.06.2005.

..sto je istina?

bilo je vremena, kad sam bila posve sigurna..sto je to istina...definicija i dokaza ko u prici....al zivot neumitno ide dalje....promjenile se slike..kutevi...projekcije...

..naisla sam na tolike lazi..poluistine...istine...sve se nekako stopilo...nista vise nije jasno.

..odvrtio se krug..po nekolko puta..vec....prohujale su boje..zvukovi...mirisi..sve je to bila istina...ma kako je mi zvali...laz..poluistina...sve je istina...i nista nije vanj nje.

percepcija se mjenja...mirisi..okusi..boje..nianse...al nikda nije bilo a da nije bila istina...iza svake lazi i poluistine.

JA SAM ONA KOJA JESAM

- 15:08 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>